Okkur žykjir vęnt um ef žiš skrifiš ķ gestabókina og segiš ykkar įlit į efni sķšunnar.
Ljóš ort af Jónu Rśnu Kvaran
Fléttur andartaksins
Ķ ómi andartaksins, tifar lķfstakturinn ķ ljśfu samręmi.
En žegar litiš er um öxl bergmįlar stöšugt žaš sem var.
Ķ minningaflórunni lifa brostnar forsendur og vonbrigši
sem vęnta skilnings og lausnar frį žvķ sem brįst og var.
Andartakiš į ekki aš vista žaš forgengilega, žvķ žaš er.
Žaš sem er, sefar og veit, en ekki žaš sem var eša veršur.
Ķ vitund andartaksins, bśa žęr systur, Von og Birta.
Žęr sjį nśtķšina, skynja framtķšina og umbera fortķšina.
Žęr neita aš hafna žvķ sem er vegna žess sem var, žó aš
myrkur öršugleika og ólįns eflist um tķma ķ minningunni.
Andartakiš į ekki aš lķša fyrir žaš sem var, žvķ žaš er.
Žaš sem er, skilur og sér, en ekki žaš sem var eša veršur.
Ķ krafti andartaksins, lifa lķfsįstin og eldmóšurinn.
Systkinin sem kveikja orkubįl sigurloga og vonarbirtu.
Oftast ķ skjóli trśar og elsku til žess sem er og įn
hlekkja žess sem var og leiš, en geymir lišna tķš.
Andartakiš lifir ķ samhljóm sköpunarinnar, žvķ žaš er.
Žaš sem er, vex og dafnar, en ekki žaš sem var eša veršur.
Ķ sįl andartaksins, eru žeir fortķšarfjötrar verstir,
sem žrśgašir eru af brostinni lķfssżn og bölyrkju andans.
Žaš er įrķšandi aš uppręta žaš sem er hverfult, vegna žess
aš žaš kemur og fer, en festir ekki rętur eša dafnar.
Andartakiš grętur og tregar ef lķfiš tapast, žvķ žaš er.
Žaš sem er, gręšir og agar, en ekki žaš sem var eša veršur.
Ķ birtu andartaksins, lifa žeir sem einskis vęnta,
en kunna aš örva og elska įn óska um umbun eša eftirtekt.
Žaš sem er, gefur lķfinu gildi og tilgang umfram žaš sem
var eša veršur, ef žaš er örvaš af trś, von og kęrleika.
Andartakiš flżgur į viskuvęngjum lķfsins, žvķ žaš er.
Žaš sem er, yljar og örvar, en ekki žaš sem var eša veršur.
Ķ armi andartaksins, hvķlir sannleikskorn skilnings um
žaš lķfsform, sem glęšir ķ hjartanu loga įstar og gleši.
Žaš borgar sig ekki aš lįta lķfiš daga uppi ķ hyldżpi
vonbrigša, vegna žess sem var og kemur aldrei aftur.
Andartakiš kveikir lķfsloga og sigurglóš, žvķ žaš er.
Žaš sem er, sigrar og skķn, en ekki žaš sem var eša veršur.
Ķ tónum andartaksins, óma gušlegir sannleikshljómar, sem
ętlaš er lķf og žroski ķ vitund žess sem efast, en er.
Tónarnir geta breytt myrkri ķ birtu og ósętti ķ friš ķ
hugum allra sem žrį ljósiš, en sjį žaš ekki ef žeir sofa.
Andartakiš geymir sögu kynslóšanna įn orša, žvķ žaš er.
Žaš sem er, öšlast eilķfš, en ekki žaš sem var eša veršur.
Skrifaš af: Jónu Rśnu Kvaran
